Antimikrobna rezistencija

Antimikrobna rezistencija je sposobnost određenih mikroorganizama da razviju otpornost na, do tada, učinkovit lijek. Bakterije posebno lako razviju tu sposobnost prvenstveno zbog toga što se one vrlo brzo dijele, te je u vrlo kratkom vremenskom razdoblju moguć značajan broj mutacija.

Otpornost bakterija na antibiotike je posljedica korištenja, prije svega zloupotrebe, antimikrobnih lijekova.

Stoga se antimikrobni lijekovi trebaju uzimati samo po preporuci liječnika, no iako su antibiotici dostupni samo na liječnički recept, mnogi građani samoinicijativno uzimaju antibiotike (najčešće koristeći nepotrošene zalihe od prijašnjih terapija ili pokušavajući nabaviti antibiotike bez recepta). Pacijenti često vrše pritisak na liječnika da im propiše antibiotike smatrajući da je to znak da njihovu bolest shvaća ozbiljno.

70 % antibiotika se troši za liječenje respiratornih infekcija (infekcija koje zahvaćaju dišne putove), ali to nije svaki put opravdano. Većinom se radi o virusnim infekcijama poput prehlada kod kojih antibiotici nisu ni od kakve pomoći. Povišena tjelesna temperatura  isto tako nije automatski znak da se trebaju primijeniti antibiotici.  Pranje ruku je najbolji način za spriječavanje širenja infekcija dišnih putova iz razloga što se zarazne klice nastale govorom, kihanjem ili kašljanjem zaražene osobe brzo talože na površine i budu dalje raznošene rukama osoba koje ne moraju nužno ni vidjeti zaraženu osobu.

Nepotrebno davanje antibiotika potiče stvaranje otpornosti na antibiotike  i među našim "dobrim" bakterijama koje žive u našem tijelu. Osim razvoja otpornosti bakterija, moguća opasnost od prekomjerne i nerazumne upotrebe antibiotika su i neželjene pojave (nuspojave antibiotika) koje se često predstavljaju kao neka druga bolest

Također je učestalo nekritično propisivanje antibiotika od strane liječnika, bez podataka o točnom uzročniku bolesti. Često se propisuju antibiotici širokog spektra, koji istovremeno djeluju na više bakterija. Stručnjaci pak smatraju da je bolje uzeti antibiotik namijenjen za onu bakteriju koja je uzročnik bolesti. Važno je propisivati antibiotike prema rezultatima antibiograma, no u slučajevima kad to nije moguće, onda empirijski prema aktualnim smjernicama  u propisanim dozama i dovoljno dugo.

Temelji borbe protiv otpornosti uzročnika bolesti na antibiotike su:

-       praćenje postotka otpornosti i potrošnje antibiotika u pojedinim lokalnim sredinama i na nivou cijele države

-        edukacija o racionalnoj primjeni antibiotika kako liječnika tako i bolesnika

-       kontrola širenja infekcija unutar (kontrola bolničkih infekcija) i izvan bolnica (cijepljenje)

-       brza mikrobiološka dijagnostika koja omogućuje ispravno i pravodobno postavljanje dijagnoze

U najveće kliničke probleme danas ubrajaju se otpornost pneumokoka na penicilin i makrolide, meticilinska i višestruka otpornost bakterije Staphylococcus aureus (MRSA), enterobakterije otporne na III. i IV. generaciju cefalosporina, karbapenem otporni Pseudomonas aeruginosa i Acinetobacter baumanii.

Podaci o potrošnji antibiotika u Hrvatskoj u 2009. godini pokazuju da se nastavlja trend u smanjenju potrošnje antibiotika kao i u posljednje tri godine. Izvanbolnička potrošnja činila je 94% ukupne potrošnje antibiotika.
U Varaždinskoj županiji kretanje stopa rezistencije pojedinih patogena na antibiotike u 2010. godini jasno ukazuje na veličinu problema. U usporedbi s podacima iz 2009. godine ohrabljuje smanjenje udjela pneumokoka visoko rezistentnog na penicilin. Otpornost ostalih bakterija se povećala (Staphylococcus aureus rezistentan na meticilin (MRSA), Haemophilus influenzae rezistentan na kotrimoksazol, E. coli na gentamicin i kinolone, zatim E. coli i Klebsiella pneumoniae koje produciraju beta-laktamaze proširenog spektra (ESBLs)). Također zabrinjava i sve veća multirezistentnost vrsta Acinetobacter baumannii i Pseudomonas aeruginosa.

Takvi zabrinjavajući podaci obvezuju ne samo državne službe i zdravstvene djelatnike, nego i sve građane, da se učine maksimalni napori u provođenju mjera prevencije razvoja otpornosti i sprečavanju širenja takvih mikroorganizama.

Marija Ivanec, dr. med.